Biti ili Prebiti

Biti ili prebiti to je pitanje... Koga? Smjesno al istinito... Dobrodosli na blog ovaj!!!

16.03.2007.

Narodno Pozorište

Danas je napravljen blog Narodnog Pozorišta u Sarajevu. Na blogu se može pročitati repertoar i informacije o predstavama koje igraju. Posjetite, vidite možda nađete nešto što će vas zanimati i dovesti u pozorište.
Adresa : npsa.blogger.ba
Uživajte

03.02.2007.

Na jedno uđe... i ostane!

Juhu. Svaki dan ljudi postaju velike uši i još veća usta. Nevjerovatna potreba bavljenja tuđim životom. Zanima me taj fenomen.Zašto? Nemam pojma, a i oni ne znaju. Meni su bitniiji moji problemi od bilo čijih sa strane, možda jeste egoistično, ali ja vjerujem da ako riješim svoje probleme lakše ću riješiti i tuđe ukoliko se mene tiču. Znači, ukoliko se mene tiču. Najveći problem je to što svi vole probleme drugih (kako bi rekli čast izuzetcima, da se ko ne uvrijedi). Ja ne mogu da zamislim da ima neko ko prije spavanja misli i uživa u tuđoj muci. Što ljudi imaju potrebu da pričaju o mom i nečijem životu, ili samo jednom događaju, kada ima mnogo i previše lijepih tema za pričanje i slušanje. I što je fascinantno sve se čita onako kakvim se žele stvari vidjeti, niko ne pita ništa, nego sam priča. Nevjerovatno! Biće bolje! Neće, ode samo na gore. Svaki dan iz dana u dan!

Martin McDonaugh, Sakati Bili sa Inišmana
¨Pa, ima ovdje na sve strane sakatih baš kao što sam ja, samo se to ne vidi spolja¨. - Bili

04.12.2006.

Dama prekoputa MUP-a

Plače mu se. Moj drug. Kaže da je živio tamo 2 godine, ako ne i više. Jasenko. Plače mu se. Kaže ¨Šta je ovo¨? Šta se desilo, pita se on i kuka. Sjedi i nervozan je. Gleda oko sebe i dalje kuka. Stvarno i ja shvatam da sam ušao negdje gdje sam znao popiti dobro pivo i odslušati dobru svirku. Čak ni piva nije istog ukusa, smrdi na papka (piva, a i atmosfera sva). Gledam oko sebe i sve je crveno kao u nekom kupleraju iz američkog, al onog najgoreg filma gdje Arlnod S. glumi i preglumi. Curice skaču i žvakače žvaču što bi rekle Letu Štuke. Jedino zanimljivo je big screen na kojem piči neka fashion tv i cure su, manekenke, mrak. Tako sjedimo nas troje. Selmica i ja ulazimo u kuknjavu zajedno sa našim drugom Jasenkom. Sada svi kukamo i smijemo od lagane histerije. Lagane! Muzika je ona iz pinkTV-a i svi je vole. Kažu meni mama i tata da se oni sjećaju lijepih noći koje su tu proveli uz bendove koju su baš tu odrastali i postajali bendovima. Kažu da je to mjesto bili super urbano mjesto svih generacija bez šminkera. To više nije rock klub, to je sada slufuklljubu klub. Ništa. Kupleraj? Jeste. Vrata im crvena. Jarko crvena, sa ogledalima. Hajde vremena se mijenjaju, al ljudi ne, dobro možda malo. Vratiće ona stari sjaj. Hoće. Mora. Uvijek mlada, spremna za nove izazove, koje opet ona usmjeri u svoju korist. Gospođica, gospođa Sloga.

02.12.2006.

R.I.P.

Smrt? Šta je to smrt i kada ona stvarno dođe? Jel dođe kada nam se tijelo ugasi i duša uvene? Da, bukvalno! Ne, nebukvalno! Ja mislim da čovjek umire onda kada postane neaktivan u svakom smislu. Kada se prepusti nečemu što čeka. A to ne može, ne može! Svaki čovjek mora da ima svoju svrhu na svijetu i onda kada misli da je njegov zadatak završen. Ništa nikada nije završeno, jer uvijek može više i dalje. Tome treba težiti, nikada stati nakon što počnemo. I nikada stati kada završimo to što smo počeli, jer to nikada nije završeno. Penzija? Penzija je izvlaka prava. Dobijaš pare, a ležiš u kući, lagano veneš i umireš, umjesto da si aktivan/na. I onda tersaš mladim djevojkama i mladićima u superxafsu ¨Lora¨. Ja sam glumac i među glumcima je poznato da svaki glumac umire na sceni. Do svog posljednjeg daha i tračka snage on na sceni radi i djeluje, jer zna zašto to radi. Kada mu prestanu pristizati ponude za nove uloge on umire. Živ je, diše, ali je mrtav iznutra. Daske koje život znače i u ovom smislu. Tako bi trebalo biti i sa ostalim profesijama i ljudskim zanimanjima (ili animalnim, možda ko zna?). Uvijek ići do maksimuma i nikada stati. U suštini prava smrt je samo posljedica odustajanja. Ona dođe kada joj dozvolimo.

02.12.2006.

Yoga ili droga?

Ko ima želju da ga muči, nek izvoli. Čovjek je razgiban, nema šta, al glavu mu ipak možete ozlijediti i vrat iščešiti. Radi se o vrlom presidentu Bushu. Izvolite sav je vaš!!!

Link : http://www.planetdan.net/pics/misc/georgie.htm

P.S. Ako se zaglavi, pomaknite ga mišem i lomite!!!

19.11.2006.

Dobro reče!

¨Nauči da letiš. Nikud nećeš poletjeti ako letiš u mjestu. Ali, ako imaš malo strasti i sreće, mjesto će poletjeti sa tobom.¨

Goran Stefanovski

19.11.2006.

Hoću nazad svoju subotu!

Koliko je vremena prošlo? Malo? Puno? Nemam pojma iskreno, samo znam da se sve promjenilo. Promjenilo se toliko da iskreno sada više nemam želju izaći u subotu naveče popiti pivo, zajebavati se rajom, gledati cure, možda se sa nekom i upoznati, popiti još koje pivo i napokon otići spavati pripit. Sve ovo se moglo raditi na nekim normalnim mjestima za izlazak, kojih više nema. Pričam o Sarajevu, jer sam iz Sarajeva, ali predpostavljam da je i sa drugim mjestima u BiH ista situacija. Sada izađem naveče i gdje god da uđem imam osjećaj da sam ušao na matursku proslavu u nekom selu (nemam ništa protiv sela jednostavno tako se kaže), koje ni ne zna šta je matura. Momci nose roze kravate i piju breezere koji su im počeli da ključaju u rukama. Kako neće proključati kad jedan breezer, koji je ppostao brand među papcima, cuclaju od 21.00 do nekih 5.00 ujutro, usto ciljaju da ih neko vidi da piju to piće od 5 KM (možda i skuplje, nemam pojma iskreno) koje i nema neki poseban ukus osim ukus čiste hemije sa malo bijelog ruma. Cipele koje ne znam ni od čega su, ni u kojem kalupu su pravljene, pričaju o pički kao da je gledaju svaki dan, a u suštini nisu je nikada ni vidjeli, čast izuzetcima. u prosjeku godine se kreću od 15-17 god., a izgledaju kao da im je 30 u tim nekim skupim odjelima u kojima se i oni jadni osjećaju neugodno. Posebno cure na koje nailazim u zadnje vrijeme. Svaka ima pola kile neke jeftine šminke na sebi, štikle sa kojima jedva izlazi na kraj, a haljine, suknje i ostali outfit liči stvarno na maturu u mjesnoj zajednici Kljaci. Takođe što je meni nekada kod cura bilo izazovno je izvjesni stid koje su nekada imale u očima, a koji sada ne postoji. Muzika. Muzika? Jel postoji danas muzika? Da. Ako slušaš u kući. Slušam. Ali ja sam socijalno biće, moram se družiti, moram izlaziti, moram muziku i vani slušati. U svakom kafiću ista muzika. Udara onaj neki najofirniji oblik elektronske muzike, koji cijepa ne samo uši nego i srce, a uz to svi plešu. Gasolina, gasolina, majko moja!!! Tako đe počela je i narodna muzika u svakoj drugoj kafani da svira poslije 22.00, u nekima i prije. Majko moja!!!  Jednostavno evo ja sada sjedim kući umjesto da sam sa rajom negdje gdje će mi biti dobro. Strah me je izaći naveče, jer se bojim da ću biti otrovan. Srećom uvijek se ima nešto raditi tako da sve te stvari koje su loše nekako savladavamo, bezpuno sijedih dlaka. Vremena se mijenjaju, tako da je najbolje da čekamo. Možda.

17.11.2006.

Travolta iz Borče Grede

Džontra, nevjerovatan lik. Spot je pun specijalnih efekata, što baš i nije uobičajno za naše prostore. Prosto, ja sam oduševljen. Ja mislim da je Džontra još uvijek aktivan, tako žene navalite, jer Džontra vas čeka ruku raširenih.

P.S. Upalite zvučnike, naravno. Tekst je... ma nemam riječi.

17.11.2006.

Art

Pogledajte, interesantan kratki filmić.

 

15.11.2006.

Yaksimash!!!

Iskreno preporučujem onima koji još nisu stigli otići u kino i pogledati novi film Sache Baron Cohena ¨Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan¨, da pohitaju, kupe kartu, da ne kupuju kokice, sokove i ostale kino - potrebštine, jer od smijeha nećete uspijeti ništa staviti u usta, a samo ćete izaći isflekani. Ali i ako se to desi nećete žaliti, jer film je odličan (dobro ne toliko odličan, ali bolestan u svakom slučaju). Zato 4 KM u ruke i u kino Apollo što prije.

13.11.2006.

Drago mi je, ja sam odavde. Ti?

Ne znam! Nemam pojma! Nikada vidio!
 
Stvarno, moje znanje o njima je siromašno. Jedino što znam je iz filmova, romana, knjiga, igrica, tema za mobitele, crtića i tv-a kao najvećeg informacionog pulta. Pune nam glavu razni frikovi koji kažu da su doživjeli bliski susret s njima. Dobro možda jesu! Ali zašto ih onda svi opisuje kao mršave izdužene ljude, velikih prstića, očiju kao tepsija i glave okruglo-velike kao dječiji balon, ili možda kao balon sa logoom neke firme (najčešće banke)? I obavezno su zeleni! Stvarno svi ih opisuju isto. Ja se sutra mogu prijaviti i reći da sam ih sreo, ako sam pogledao bar jednu epizodu x-files-a. Mogu! Ali neću da lažem! Mnogo me stvari zanima u vezi s njima, jer stvarno i istinski vjerujem da u ovom ogromnom dijelu univerzuma u kojem živimo mi, postoji još neko. Isti? Možda! E sada mene zanima ako postoji neko ko nije sa ove planete neka mi se javi. Javi se da te pitam nekoliko stvari.

Da te pitam imate li vi tipke na tastaturi, imate li burek ispod saća, wc šolju, kako vodite ljubav, imate li mafiju, avione, biciklo, imate li vodu, more, čaj, imate li dvd, igrice, knjige, romane, imate li voz, imate li privjeske za ključeve, imate li ključeve, tene, dva oka, dva uha, usta, nos, imate li pupak, imate li florescentni flomaster za obilježavanje teksta, imate li riječnik, različite rase, nacije, imate li volan, možete li skidati filmove sa interneta, imate li pozorište, kino, film festival, čitate li poeziju, kolike su vam uši, imate li životinje, biljake, jedete li, ima li kod vas rata, postoji li ljubav, postoji li bolest, požar, imate li vatru, imate li skije, role, jeste li skloni kockanju, imate li adrenalin, imate li dezodorans, kupate li se, postoji li kod vas sjekira, diktafon, kablovska tv, nosite li piđamu, ima li i kod vas 12 mjeseci u godini, imate li kafu, cigare, postoje li računi u prodavnici, možete li podići kredit, postoji li mobitel, imate li kuće, porodice, kvaku na vratima, mp3 player-e, imate li kamenje, so, šećer, biber, imate li zlatne lance oko vrata, sijalice, daske, točak, ram za sliku, pleksiglas, imate li jetru, bubrege, srce, imate li dva srca, gumene bombone, crne li vam zubi, znate li koliko je 2+2, imate li brojeve, slova, abecedu, znate li engleski, surfate li na vodi, imate li oblake, kolače čupavce, jel imate kasicu, imate li bogomoljke, postoji li diploma, slikate li, imate li playstation, školu, prosjake, imate li novac, koliko košta život, imate li raj, pakao, imate li lične karte, i otisak prsta, imate li banana split, jeste li alergični, možete li pucketati prstima, zviždati, ima li slijepih, gluhih, nijemih, gluho-nijemih, kolike su vam plate, imate li posao, patite li od nesanice, vrti li vam se u glavi, koliko vam je sunce, postoji li starost, jel umirete, kolika je vaša planeta, imate li škrge, olovkom jel pišete, jel razlikujete boje, kakve su vaše boje, koliki vam je iq, imate li daljinski, durbin, tenisku lopticu, školjke, postoji li deda mraz, jel mu brada bijela, kasnite li, imate li kinder jaje, obično jaje, kokoš, pušku, imate li kese, kape za kupanje, radijatore, satove, koliko su vam jaki zvučnici, plašite li se mraka, postoji li ljubav na prvi pogled, koliko daleko vidite, imate li heftaricu, printer, pijete li pivo, znate li za nas, jeste li svjesni sebe, imate li prijedsjednike, velikog predstavnika, imate li djecu bez roditelja, invalide, sljedeću odbojku, mine, život poslije smrti, imate li olimpijadu, takmičite li se, imate li jastuk, posteljinu, jel kod vas sada 21:50, imate li vene, proširene vene, pada li vam pritisak, ima li vještica, čitate li bajke, jel imate gitaru, violinu, jel vam roda donosi djecu, jel kod vas riba ribi grize rep, nosite li gaće, odjeću, imate li, imate li, postoji li, znate li........

Mnogo je pitanja koja bih volio postaviti nekome ko je sa druge planete i ko ne zna u čemu mi živimo. Volio bih vidjeti reakciju  nekoga na ovo gdje smo mi. Volio bih vidjeti koliko smo mi napredni ili smo možda duboko zaostali u bezdanu gluposti. Gluposti? Što? Nije glupost to je sušta realnost. Imamo mi sve što nam treba, samo to što imamo u većini slučajeva pogrešno koristimo. Malo smo nesvjesni ljepote koja nas okružuje. Možda oni - vanzemaljci, padnu u depresiju kada vide koliko je u stvari život kod nas lijep. Treba uživati u životu, jedan je, možda ima drugi. Vidjet ćemo!

12.11.2006.

Priroda - Čudo

More, more, kokoš i ja... lalalalalala... joj što ja volim more. Volim sve u vezi s njim. Volim kupanje, sunčanje, pijenje piva u beach baru, volim gutati slanu vodu, volim piškiti u more, volim gledati čehinje, volim odmarati i na plaži knjigu čitati il neki časopis (klik npr.), volim to što nemam obavezu nikakvu osim da se odmaram i zajebavam do mile volje, volim što sam sa dragim ljudima na moru, volim se javiti starcima i reći da ih volim, volim ploviti na čamcu i piti pivo na istom... volim sve oko mora. E sada sa druge strane moja druga ljubav je planina i skijanje. E sada u vezi planine volim...... :))) neću peglati volim sve u vezi planine.

12.11.2006.

Dosadno?

Pitanje je to veliko. Mnogo je situacija kada je ljudima dosadno, a jel im stvarno dosadno ili im u tom trenutku to što ih okružuje nije dovoljno zanimljivo. Šta je to dosadno? Dosadno je... dosadno je... mnogo stvari. Mnogo stvari? Ne vjerujem. Ja mislim da je sve na ovome našem svijetu zanimljivo jako (dobro nešto manje, nešto više). Ima mnogo stvari koje vrijedi istražiti, mnogo stvari koje možemo učiniti zanimljivim kada mi mislimo da je to gdje smo, s kim smo ili to što smo sami dosadno. Evo npr. koliko nas je uzelo šoljicu u kafiću iz koje ispijamo kafu pet puta na dan, i razgledao je i ustanovio šta je to sve na toj šoljici što je ljudski um smislio. Moje je osjećanje da sve što um naš - ljudski, smisli, smisli sa razlogom, da bi nama koji nismo inovativni i maštoviti obogatio život. Bez uvrede, ali većina ljudi voli da sjedi kući i da koristi stvari koje je neko drugi smislio, pa poslije i realizirao. I nama dosadno. Dosadno? Ćao pojmu dosade neću više da se družimo, neću više da mi smetaš, neću više da smetaš ljkudima oko mene, neću više da si tu, neću više o tebi da mislim, neću više... Evo recimo meni je jako zanimljivo trenutno dok pišem ovo, na ovaj blog. Hvala onome ko je otovrio blogger kod nas, a još više hvala onome ko je smislio prvobitni blog kao vrstu komunikacije i istrebljivanja dosade. Čitajmo, trčimo, gledajmo filmove, hajdemo u pozorište, jedimo sladoled, sjedimo u parku, lezimo kod kuće, lezimo u mraku (fol rima neka), čitajmo magazine i novine dnevne, kupimo si nešto, kupimo nekome nešto, planinarimo, hajdemo skijati ili možda košarke igrati,  čitajmo i komentarišimo jedni drugima blogove,,, hajdemo raditi sve što nam je na raspolaganju i za šta smo sposobni naravno (iako je moje mišljenje, da je čovjek sposoban za sve ukoliko to stvarno želi, i radi nešto u ostvarenju te želje i volje, rad rad rad...). Pokušajte prizvati dosadu - dosadooooooooo, hej dosadooooooo, vidjet ćete koliko je i to zanimljivo. Dosado ćao, ćao. Ama nemoj biti dosadna, dosado dosadno. Ćao, ćaaaaaao. Juhu.

06.11.2006.

Bosanac Zizu

Tako je treba braniti domaće :)

06.11.2006.

Jooooooooj!!!!!!!

Glupost nad glupostima. Kralj gluposti i stvarno vrhunac trenutačni. Upravo gledam i ne mogu da vjerujem da gledam glupost toliku koju emitira NovaTV. ¨Žena iz snova¨, em je ženska bez veze, em su ofirni svi učesnici. Ako je ono žena iz snova i ja sam svemirac iz Azarbedžana. Fuj!  Neka ceremonija ruža. Nešto. !?Ć)#"???!=#?"#=$????

06.11.2006.

Idemo u pozorište? Idemo!

Svako zna svoje, al malo se nasekiram kada vidim da je prosjek godina u pozorištu negdje oko 40. Malo nekako mlade raje ide u pozorište, a to je loše, jer za koga su predstave ako ne za mlade koji mogu nešto uraditi ukolko ih predstava inspiriše. Činjenica jeste da u Sarajevu nema puno pozorišta (samo četiri) i da je repertoar siromašan, al ipak dobre su to predstave, vrijedne gledanje, kao i bilo koji dobar film - što domaći il strani. Čak mislim da se interesovanje popravi i repertoar bi se popravio i prilagodio nama - mladima. Također naši teatri i naša akademije je uzgojila i odgojila mnogo dobrih, jako dobrih glumaca koji sa ljubavlju, željom i besprijekorno obavljaju svoj posao. Isto tako imamo priliku vidjeti šta je novo u teatra u svijetu, a to nam omogućuje stvarno dobar teatarski festival ¨Mess¨.  Idemo u pozorište? Idemo!

06.11.2006.

Leti, leti, leti - štuka ; Letu Štuke

Lijepo kažu gdje problem, i šta nam je činiti ako smo u mogućnosti. Fino je znati da neko misli da sve nije idealno i da stvari nužno moraju mijenjati. Lijepo je znati da ima neko ko muzikom gađa predsjeništvo, a ne balonima sa bojom. Pogode a ne budu bijeni, zanimljivo. Muzika je dobra i pored njihove socijalne angažiranosti, lijepo ih je slušati. Malo je stvari kod nas koje prođu, posebno zbog toga što nam je država puna sujetnih i zavidnih ljudi. Malo je stvari, al Letu Štuke su jedan od bendova koji se uspio probiti kroz debeli zid sujete i usput ga malo i pljucnuti. Muzika je živa i istinita, melodična i pjevljiva. Ja im skidam kapu i kažem samo tako nastavite jedva čekam novi album. Sve pjesme na albumu su jako dobre, al ¨Mjesto za dvoje¨, ¨Ulice¨ i ¨Tepsija¨ su definitivno najbolje pjesme. Juhu.
Letu Štuke nisu jedini bum. Tu su Zoster i Skroz također.... Love good music, posebno ako je domaće, a dobro (npr. vječne Sevdalinke, ko ne voli pravu sevdalinku nije bosanac).

Letu Štike, Ulice

Uvijek je bilo isto,
zakone je reala.
Sirova koža, meso,
zlatom sve do para.

I trči, radi, trpi,
hrani se i množi.
Otimaj, kradi, varaj,
pred očima božijim.

Vazda su želje iste,
život ideala.
Ugodi tijelu pa ga bodi,
sto igala.

I nije važnio je li droga ili joga,
samo je bitno čemu dođeš putem toga.

Ja se baš ne razumijem,
ja malo šta umijem.
Moje su ulice u zlatnom ramu.
Ja se baš i ne poznajem,
samo prepoznajem kada svjetlo
promoli kroz tamu.

Seks je u glavi,
svi ga slave kao totem.
Nisam muškarac ako s bojnog polja odem.
I popij oči,
krvi loči, al' se bori
za tuđi račun i nejasan teritorij.

Nije sve tužno,
imamo i zabavljače,
novu elitu,
nove talente pjevače.
Rastu ko gljive,
euforičan je prizor.
Plovim kroz dimove i ne palim televizor.

Ja se baš ne razumijem,
ja malo šta umijem.
Moje su ulice u zlatnom ramu.
Ja se baš i ne poznajem,
samo prepoznajem kada svjetlo
promoli kroz tamu.

Sinovac, sve što treba ti je novac
(puši kurac).
Sinovac, uči li te tako otac?
(puši kurac).
Oca mi ne diraj.

06.11.2006.

Mala promjena... u svrhu bolje komunikacije

Morao sam promijeniti ime bloga iz ¨Izvolite Paša¨ u ¨Biti ili Prebiti¨, iz prostog razloga što malo ljudi posjećuje blog. E sada što mislim da je to razlog, svako normalan ko u bilo kakvom kontekstu vidi riječ paša, odmah konta da je neki šaner, što meni ne ide u prilog, jer mislim da to nisam. Nadam se da će novo ime privući više korisnika ove zajednice, male ali vrijedne. Mada je izvolite paša zanimljivo meni koji znam šta je. Pozdrav.

05.11.2006.

Toplo preporučujem

Ova dva izvođača su novo otkriće u mom životu, nadam se i u vašem. prvi od njih je Gnarls Barkley, jako pozitivna muzika koja vam preko melodije, a posebno preko riječi vrati volju za životom, drugi muzičar je Richard Bona kojeg sa tek prvi put čuo sada na ovogodišnjem 10. Jazz Festu (nije me stid priznati), takođe jako opušten i pozitivan muzičar, koji vas svojim glasom i muzikom naravno ubaci u neko stanje lebdenja i voljenja svega oko nas. Enjoy.

05.11.2006.

Daj pa će ti se dati - Danas ne

Uvijek to bilo tako, samo sada to je dovedeno do jedne tačke u kojoj će skroz da nestane ili će skroz da prevlada. Ljudi su postali pohlepni grabljivci tuđe sreće, hoće uvijek ono što im ne pripada, uvijek žure u ostvarivanju svojih ciljeva i ambicija, a da pri tome nisu ni svjesni da nekome čine nepravdu. Čudno je koliko ljudi pretjeruju u svemu, daj, daj, daj... samo daj, a malo je onih koji podijele to što su tražili sa drugima. Čak mi se čini da će ljudi u bližoj budućnosti biti spremni da ubiju sjekirom, nožem, pištoljem, ili nečim drugim smrtonosnim oružijem, samo da bi izgurali svoje. Kako se kaže u filmu Pjera Žalice ¨Gori vatra¨ - ¨Ljudi smo nismo vukovi¨. Polako.
Maksim Gorki odlično kritikuje ovakve ljude i kaže u svojoj drami ¨Na Dnu¨ - ¨...čovjek je nešto više, biti čovjek to je više nego biti sit.¨

05.11.2006.

Crni Zubi

Bombone, čokolada, lizala, žvake, rolati, razni kolači, sladoled, eurokrem i džem... i ostalo slatko od čega zubi crne. E znači to su otprilike stvari koje su potencijalni kvarači zuba, dobro. E sada gledano sa druge strane, nama dok sve ove stvari konzumiramo i ne pada na pamet da od toga baš zubi crne, kažemo baš nas briga. Ja isto tako.
Ja od svega najviše volim čokoladu. Ima puno vrsta čokolade na planeti zemlji, al da se mi ograničimo na one koje se mogu kupiti u Sarajevu i širom BiH. Prva čokolada koje se ja sjećam još kao dijete bila je ¨Braco i Seka¨(kada je braco sam onda je omot plav, sekin omot je crven, a kada su zajedno omot je zelene boje), jedna od mojih najdražih čokolada je ¨Kinder Bueno¨(fin, blag okus nekako stvarno nevin kao i ime kinder bueno), nestle ima strašnu čokoladu, ¨Crunch¨ (tako nekako ime ide nisam ni ja siguran, uglavno plavi omot iz kojeg izbija ime čokolade crvene boje, izbija kao da lomi omot, zanimljivo. Jak okus sa crunch rižom), ima još jedna čokolada koja je zanimljiva zbog značenja, a ne zbog ukusa, ¨Volim te¨, ¨Samo ti¨...(moj tata je poklonio mojoj mami tu čokoladu kada su mladi bili i ona još uvijek omot čuva kao oči u glavi), volim sve ¨Kinder¨ čokolade, stvarno imaju nešto posebno, bijela čokolada je također dobra čokolada, ¨Milka¨ bijela čokolada je stvarno dobra, ¨Bajadera¨ (mmmmmmmmmm),  mnogo ljudi voli čokolade sa lješnjacima, ja bih možda te čokolade i volio samo da nisam alergičan(možda prođe nekad)... Ima još čokolada koje su jako dobre, ali drugi put nastavak nekog intimnog čokoladnog spiska.
Što se tiče crnih zuba, crni zubi nisu problem ukoliko se usna i sveopća higijena održava stalno po nekim normalnim propisima. Što znači crni zubi ćao, bujrum slatko u moj dom.

04.11.2006.

Samo nek se snima

Danas oko pola pet u Sarajevu je pala prva klapa za novi film koji snima Srđan Vuletić. Samo nek se snima, dobra je stvar što je naša kinematografija krenula prema gore, što nije slučaj sa teatrom al o tom po tom. Sve što možemo je da zaželimo Srđanu dobro i uspješno snimanje svog drugog dugometražnog igranog filma i da čekamo premijeru. Sretno.

04.11.2006.

Family Guy

Family Guy je prosto jako duhovita animirana serija koju toplo preporučujem svim fanovima crtanih za odrasle. Izašao je i film koji je također odličan mada serija je puno bolja. Ko voli nek izvoli skinuti sa interneta. Može se lako naći preko torrenta, ali i preko ostalih download pretraživaća. Ugodno i duhovito gledanje.

04.11.2006.

Čula hmhmhm...

Pita gluh, glupog - koliko je 4+4?
Glup : šest
Gluh : na k.... te nosam
Sladak vic koji objašnjava značaj čula u komunikaciji sa ljudima oko nas.

04.11.2006.

Kratka istorija filma ( pronašao davno nekad na nekoj stranici )

Naivno razdoblje filma razdoblje je samih početaka, prije 20ih godina prošlog stoljeća kada je film bio spektakl, kada je taj novi medij izazivao čuđenje, strah, oduševljenje... gotovo u pravilu tim redosljedom. Tako je projekcija kratkog filma 'Dolazak vlaka u stanicu' 1903. izazvala pravi stampedo kojem je cilj bio izaći iz kina, jer su se ljudi prepali da će ih vlak zgaziti. Iako nitko vjerojatno nikad neće imati konačan odgovor na pitanje tko je 'izmislio' film, iz jednostavnog razloga što se nije radilo o jednoj osobi, Luis Lumiere preuzima najveći dio zasluge. Zajedno sa svojim bratom Augustom zaslužan je za 'cinematographe'; mašinu koja je kombinirala funkcije kamere i projektora i tako omogućavala projekcije filmova na platno pred publikom.

 
Ubrzo, ljudski mozgovi su se navikli na ideju i koncept filma te dolazi zrelo razdoblje filma koje i dan danas traje. Zrelo po načinu izražavanja, dakako. Prva stepenica bio je nijemi film koji je u počecima imao statičnu kameru kojom je dokumentirao što se ispred nje događa. Glumci su znali u kojim okvirima se mogu kretati i iz njih se nisu micali tijekom filma. U filmu 'Rađanje jedne nacije' iz 1915. po prvi put se uvodi asocijativna i paralelna montaža. 30ih godina dolazi do 'otkrića' zvučnih filmova i od tada stvari jako dobro napreduju, čemu smo svjedoci.

 
Druga bitna podjela filma bila bi stilska; realizam, modernizam, i postmodernizam.

U realizmu, koji je trajao do 60ih godina 20. stoljeća, redatelj je jako malo i nikako utjecao na 'stvarnost', na ono što se snimalo. Bilo je tu malo stilizacije te puuuno duugih kadrova, a najpoznatiji redatelji tog doba bili su Ford (kao najklasičniji), Hawks, Lang, Kurosawa, Hitchcock (kao najmoderniji). Krajnja faza realizma bio je talijanski neorealizam čiji su značajni redatelji bili de Sica, Rosselini.., i oni su jednostavno prenosili živote pojedinaca, obitelji i cijelih regija na platno. Jedno od glavnih obilježja tog razdoblja bili su naturšćici, dakle ljudi koji su i inače živjeli prikazivane živote, neprofesionalni glumci, a sve u svrhu što realnijeg prikaza.

 
U modernizmu, koji se događa 60ih godina, dolazi do intervencije umjetnika u stvarnost snimanja, dolazi do skokova u priči, vožnje kamere, raznih sugestija. Prvi film modernizma je 'Građanin Kane', i on je probio sve dotadašnje granice, pa se upravo zbog toga i smatra najznačajnijim filmom svih vremena. Nakon njega dolazi do pravog procvata modernizma čiji su nosioci Bergman, Antonioni i Kubrick. Na vrhuncu i pred kraj modernizma dolazi do jako bitne struje francuskog novog vala čiji najznačajniji film je Goddardov 'Do posljednjeg daha'. Obilježje modernizma bio je filmski jezik, jer po prvi puta nije bio toliki naglasak na sadržaju, nego na filmskom jeziku.

 
Treće, sadašnje razdoblje, je postmodernizam i ono traje od 70ih naovamo. To je pravac u kojem nije bitan ni sadržaj, a ni filmski jezik. Lynch, braća Coen i Tarantino smatraju se najzaslužnijim za njega. Kuda taj postmodernizam ide, možda najbolje nam dočarava 'Kill Bill', koji je u biti 'film o filmu', s mnoštvom referenci, citata, izokretanjem žanrova, gdje se u mnogočemu koristi iskustvo prijašnjih filmova.

04.11.2006.

Čula...Zanimljivo

Zanimljivo je to da čovjek ima pet čula kojima spoznaje svijet oko sebe. Sve se odvija preko tih pet čula. Sluh, vid, dodir, miris i ukus. Sada ja ne mogu zamisliti sebe bez i jednog od tih čula, al poznato je da ima ljudi koji su gluhi, slijepi... Oni su sigurno zakinuti odozgo, al se ljudi prilagode i žive. Zanimljivo da od svih čula jedino sluh ne možemo nikada skroz isključiti. Uvijek možemo zatvoriti oči i ne gledati svijet oko sebe, ne pipati ništa, ne mirisati i ne stavljati ništa u usta, al samo sluh je uvijek aktivan. Koliko se mi god trudili da ne čujemo neke stvari, one uvijek nađu put do našega uha.

04.11.2006.

Što?Što?Što?Zato!

Šta nam sve smeta na svijetu ovome? Mnogo je stvari koje bi mogle biti potencijalni smetači u nasem životu, al nekako osjetim da ljudi nisu još uvijek uspijeli da skontaju bitno od bitnijeg. 80% ljudi je nervozno zbog ničega, ljudi su opterećeni stvarima koje se njih ne tiču. Zašto? Zašto ljudima smetaju male stvari koje ih mogu samo dovesti u neku vrstu psihičkog problema? Slušajući ljude stvarno shvatam da ima mnogo toga što ljudima smeta, a ja ne kontam što im to smeta. Pa tako npr. nekome smeta semafor, nekome smeta to što mu je tipka na mobitelu malo popustila, što je kaladont plave a ne bijele boje, što se djeca igraju, što je lopta okrugla, što je neko nekoga prebio, a taj neko toga nekoga ko je prebijen i ne poznaje, što se neko razveo ili vjenčao, što je cd - cd, što je neko sretan ili tužan, što neko ima majicu bijelu, što neko ima majicu crnu, što ja pijem kafu sa mlijekom, što on pije kafu običnu, jel Tom Cruise dobio dijete ili nije, što je nogomet a ne fudbal, ili što je fudbal a ne nogomet, što se ne ošišaš, što ti imaš blog, što čitas ti, što ptica leti a ja ne letim, što studiraš, što je asfalt prljav, što je asfalt čist,  što je kapa zimska,  što se zovem uopšte,  što je monitor,  što je oblak velik i ima oblik medvjeda nemam pojma, što je, što je, što je, što je, što je... Ovu su banalne stvari kojima ja nekako pokušavam da prikažem da meni smeta to što ljudima u mojoj zajednici smetaju stvarno banalne stvari, koje se njih ne tiču, svi se brinu i traže mane u onome što neko drugi radi a niko da se osvrne na to šta on radi, i dokle je on stigao u svom procesu evolucije. Ima mnogo bitnijih stvari oko kojih brige treba voditi. Treba se opustiti, pustiti da se stvari događaju. Samo polako i opušteno.

04.11.2006.

Da te volim duša zna draga moja BiH...

Hajmo curice, hajmo djecaci, studenti, djaci, kriminalci !!! Mora se nesto promjeniti ili bar ublaziti!

04.11.2006.

Izvolite Pasa?

Izvolite Pasa? Moze, al u vrijeme Pasa kada je Pasa bila titula. A sada kada prodjem ulicom deset ljudi, mladih ljudi, me pita pasa imas marku, ja imao ili ne imao nisam nikakav pasa. Lose... Sta izvolite pasa znaci? Znaci da je mom drugu, pekar nakon placene buhtle rekao ¨Izvolite Pasa¨. Sta mu to znaci, sta mu je... Mozda je i u pravu ko zna?


Biti ili Prebiti
<< 03/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

Letu Štuke - Tepsija
Žalim, ali ne gledam iza sebe.
Zore su odmor bile, sive sjene.
Puške u rukama, u predgrađima.
Riječi odzvanjaju u olucima.

Grad i zima, grad i glad.

To previše za mene možda je
i tako mi se tu ne ostaje
Bolje hladne ulice New Jersey-a,
nego puna kuća,
prazna tepsija.

Ne tražim odgovor u planinama,
teško su stenjale za nama.
Krili smo nadu među putnicima,
živi i mrtvi, na hodnicima.

Grad i zima, grad i glad.

To previše za mene možda je
i tako mi se tu ne ostaje
Bolje hladne ulice New Jersey-a,
nego puna kuća,
prazna tepsija.

To previše za mene možda je
i tako mi se tu ne ostaje
Jesu l' bolje hladne ulice New Jersey-a,
nego puna kuća?

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
17686

Powered by Blogger.ba